Kišno odijelo

Kabanice potječu iz Kine. Za vrijeme dinastije Zhou neki su ljudi koristili "Li Li" od vanilije za izradu kabanica kako bi spriječili kišu, snijeg, vjetar i sunce. Ova kabanica se često naziva "Lionyi". Otprilike u proljetno i jesensko razdoblje, stari su izumili kabanicu od muljenog platna. "Dvadeset sedam godina Zuozhuan · Ai Gong" sadrži: "Chen Chengzijeva odjeća od štapića". Du Pre-Note: "Napravi, kabanica". Duan Yujian iz dinastije Qing vjeruje da: izrada opreme za kišu od slame nije, ako je današnji kaput od uljane tkanine. Prema istraživanjima, ljudi su u to vrijeme imali razumijevanja za suhe uljarice kao što su Tong i Yi. Takozvana uljana tkanina je kišna tkanina izrađena nanošenjem tungovog ili Cui ulja na tkaninu i sušenjem. Nakon Sjeverne i Južne dinastije, proizvodnja kabanica od muljenog platna otišla je korak dalje. Mogao se obrađivati ​​na svili i svili, a mogao se izrađivati ​​i od papira za čahuru svilene bube. Dinastija Sui počela je koristiti uljanu tkaninu za izradu kabanica. "Knjiga dinastije Sui" jednom je prikazala cara Yanga iz dinastije Sui kako promatra lov i kišu, "ulazeći u uljani kaput lijevo i desno". Međutim, ovakva kišna kabanica bila je skupa i običnim ljudima bilo je teško doći do nje, a samo su plemići bili blagoslovljeni da u njoj uživaju. Kabanica dinastije Tang bila je kombinacija odjeće boje kokosa i šešira. Tang Zhang Zhihe rekao je u "Yugeu": "Odjeća od zelenog kokosa, odjeća od zelenog kokosa i nema potrebe da se vraćate vjetru i kiši", što je istinski opisalo radnu situaciju radnika u kabanicama. Tako se kaže "zeleni kokos" i "odjeća od zelenog kokosa", jer su oboje napravljeni od lišća biljaka. U dinastiji Tang postojali su svileni kabanici. Dugo vremena u povijesti kaput od lignona i šešir od lignona još uvijek su bili popularni kabanici, ali s razvojem društvenih proizvodnih snaga više nisu bili slamnati, već su ih zamijenili smeđi, a proizvodnja je postajala sve profinjenija. U dinastijama Song i Yuan, lignonski kaput je bio kabanica za vojnike. U dinastijama Ming i Qing, aristokrati su također bili skloniji kanti za šešire od lignona, kao što je Jia Baoyu u "Snu o crvenim dvorcima", "igla od žada" ogrnuta travom od žada za kišnih dana i "zlatni šešir od vinove loze" od tankih traka ratan kože i premazanih tungovim uljem, što je izazvalo divljenje djevojaka. Kaput od lignona korišten je kao odjeća otporna na kišu sve do pojave modernih novih plastičnih kabanica i postupno je napustio viziju ljudi. Međutim, u nekim zabačenim planinskim predjelima još uvijek se može vidjeti lignonski omotač od biljnih vlakana

Godine 1747. francuski inženjer Francois Freno upotrijebio je lateks dobiven iz gumenog drveta za umočenje platnenih cipela i kaputa u ovu otopinu lateksa, koja je mogla imati vodootpornu ulogu. U tvornici gume u Škotskoj, u Engleskoj, bio je radnik po imenu MacIndus. Jednog dana 1823. godine MacIndus je slučajno kapao otopinu gume na svoju odjeću dok je radio. Nakon što ju je pronašao, brzo ju je obrisao rukama, ali činilo se da je gumena tekućina ušla u odjeću, ne samo da ju nije obrisala, nego je bila obojena u komad. MacIndus je oklijevao odbaciti haljinu, pa ju je ipak nosio na posao. Ubrzo je MacIndus primijetio da je gumena prevlaka na haljini izgledala kao da je premazana slojem vodootpornog ljepila, koje je bilo ružno, ali nepropusno za vodu. Jednostavno je stavio gumu na cijelu haljinu, a rezultat je bio odjevni predmet koji može zaštititi od kiše. S ovom novom haljinom MacIndus više nije morala brinuti o kiši. Novost se ubrzo proširila, a kolege u tvornici slijedili su MacIndusov primjer i izradili vodootporne kabanice. Kasnije je reputacija balonera narasla, privlačeći pozornost britanskog metalurga Parksa, koji je također proučavao ovu posebnu vrstu odjeće. Parks je otkrio da je odjeća obložena gumom, iako nepropusna za vodu, tvrda i lomljiva, što ju čini neuglednom i neudobnom za nošenje. Parks je odlučila malo poboljšati odjeću. Tek je 1884. godine Parks izumio i patentirao tehnologiju korištenja ugljičnog disulfida kao otapala za otapanje gume i izradu vodootpornih proizvoda. Kako bi brzo primijenio ovaj izum u proizvodnji i pretvorio ga u robu, Parks je prodao patent čovjeku po imenu Charles. Nakon toga počinje proizvoditi kabanice u velikim količinama, a trgovačko ime "Charles Raincoat Company" brzo postaje popularno u cijelom svijetu. Međutim, ljudi nisu zaboravili zasluge MacIndusa, a svi su kabanicu zvali "MacIndus". Od tada se riječ "kabanica" na engleskom nazivala "mackintosh". Nakon ulaska u dvadeseto stoljeće, pojava plastike i raznih vodootpornih tkanina učinila je stil i boju kabanica sve bogatijim [1]. Nakon 1960-ih, kišni ogrtači od plastične folije ili tretirani kabanici postali su široko popularni [2].